Da li je malter opao od vlage ili se vrijeme odronilo niz senf zidove bolničke sobe, nad krevetom broj 13? Ili možda uporna kiša prolazi kroz pukotine nastale od rezova, epiziotomija, šivenja i izvlačenja, pa su zidovi postali tuš kabina nad ljubičastim pidžamama, ispranih varikinom?
Prošao je bol, onaj fizički, primarni. Sve se pokidalo, a majka priroda će se pobrinuti za sve. Kasnije…
Prošao je bol, a 31. marta 2018 u 16:10 došao zavežljaj. Nije baš izgledalo kako sam zamislila. Zapravo, ništa nije izgledalo kako sam zamislila. Kada sam ga uzela u ruke, u vazduhu se osjetilo olakšanje što je agonija završena. Prebrojali su se prsti, zavežljaj se oglašavao kroz registre basa i mecosoprana, a broj 13. je bio njegov ”radni naziv”. Prošao je bol, a stiglo olakšanje. Što je agonija završena.
U orkanu osjećanja, nije se istakla ljubav. Ta prva, o kojoj pričaju. Dodir kože o kožu, to neopisivo osjećanje sreće koje preplavljuje blijedo zelene zidove porođajne sale… Ljubav je došla. Kasnije…
Dvije flaše AB pozitivne grupe diktirale su ionako ograničeno kretanje među senf žute zidove. Izvezena majkina spavaćica uredno stoji spakovana. Ipak ova bolnička, ljubičaste boje sa flekama od varikine, bolje se pokazala… Lakše će se isprljati krvlju, kolostrumom, pljuvačnim žlezdama broja 13, a da ne osjećam krivicu.
Redovno donose zavežljaj, za nametnute podoje, pa za mene ti dolasci postaju pritisak, mnogo veći od onog fizičkog, bolnog. Ali trudim se da se ne obazirem, jer Broj 13. spava. Ima blistavo čistu kožu za jedno novorođenče, a ja pratim mimiku lica koje je samo nekoliko sati prije udahnulo život i oglasilo se u najgrlatijim registrima.
Koje su mu boje oči?, pitam se…Možda da ga štipnem, da se probudi..A bolje ne. Neka odmara. I ja i on.. Prošli smo dosta toga. Imaćemo kad da razmjenjujemo utiske….
Dok se u drugim sobama, čuju horski spletovi koji traju u nedogled, u krevetu broj 13. spava tek rođena majka i tek rođeni radni naziv Broj 13.
Da li je malter opao od vlage ili se vrijeme odronilo niz senf zidove bolničke sobe, nad krevetom broj 13? Ili možda uporna kiša prolazi kroz pukotine nastale od rezova, epiziotomija, šivenja i izvlačenja, pa su zidovi postali tuš kabina nad ljubičastim pidžamama, ispranih varikinom?
To sada već nije važno. Bol je prošao, zavežljaj došao. Sa njim i Ljubav. Radni naziv broj 13 jeste Ljubo, Ljuban, Ljubišković. Mirisan, ljubavan, nasmijan i plavook zagnjuren u lavandinu boju izvezene majkine pidžame. Isprljane osmjesima, poljupcima i zagrljajima, a da ne osjećam krivicu. Ljubav je došla. Tu je….
