U 4:51 prestala je noć. Pijetao odzvanja pedeset minuta ranije, kiša je svratila deset minuta ranije, a semafori, beskonačni u boji i namjeni…Ciklično se smjenjuju bez nervoznog vozača, neopreznog pješaka, ili “zlostavljača” zebre…

U 4:54, prvi zvuk odbjegle tišine, stara lada, glasna poput još one dvojice duhorepih što se od Bedema projavljuju…

Je li onaj francuski logo od 4:00 stvarno agilniji, mladji, ambiciozniji?Plaćaju li mu osiguranje, godine staža što proteže iza onoga što se drži “kao pijan plota”, ili onaj što je odocnio, ima bolje izglede za napredovanje?

U 4:57 jutro je sivo….Troje kola Bulevarom već je prošlo, podsjetivši da je živo…Jutro, ili dan…Svakako će naići sa satnicom ili bez nje….Sa vlažnom mansardom i prašnjavim, zelenim venecijanerima….Ritmičnim disanjem i slobodnim trahejama….

U 4:51 rasvjeta se usaglasila, složno se ugasila….

Jer u 4:51 prestala je moć, zov prsnog glasa u 05:04 će doć, a gdje će teret do 4:51 poć?

Vjerovatno ili tek u narednu noć.

Share: