Malo je vlažno po ćoškovima, pod se ustalasao od starosti i ispunjenih pora novembarskih kiša, ali prijatno je sjedjeti u toj stolici. Odavno je krečeno, no zadržala se naznaka boje breskve, doduše pomješana sa svijetlo zelenom; onom koja neizbježno osvaja zidove starih zdanja. Visoki plafoni dosežu do zvonika gradske crkve, malo ‘pucaju” po šavovima, ali ipak je bezbjedno sjedjeti u toj stolici.
Kožna stolica, uh baš je udobna, može se okretati za 360 stepeni, ili upola manje, ali koga to zanima, kad su sve oči uprte u veliko ogledalo ispred nosa, koje svejedoči nastajanju novog lika.
Sječe se kosa, dorađuje, kombinirkama istanjuje, a na podu memljivog itisona, talasaju se odbačeni djelovi kose, mrtvi, beživotno pomješani sa svijetlo zelenom, onom koja neizbježno osvaja zidove starih zdanja.
-Molim te, samo pazi da joj voda ne uđe u uši, da se ne prehladi. Hladno je danas baš, a teško podnosi nahlade. Sve teže, kako je starija, reče dosta mlađa žena, pridržavajući peškir, spremno dočekujući majčinu snježno bijelu kosu.
Dok rade makaze, čekaju red. Mlađa pije kafu, starija gleda kroz zavjesu.
-Pjevala sam i ja. Mogla sam da ”skinem ” bilo koju pjevačicu tog vremena. A tek kakva mi je bila kosa, haljine… Mjenjala sam svojevremeno izvođače nekih poznatih grupa, ali nije trajalo dugo. Nemah potpunu podršku najmilijih, a i scena je prljava stvar. Da sam možda rođena negdje drugo, sigurno bi bilo drugačije. Ne bih bila ovdje danas sigurno, mada nije loše ni ovako, vremenom se navikneš. Hoće li sad majka, pa da ja dođem kasnije?,upita mlađa.
Makaze ne sjeku više. Od vlasi mrtve kose ni traga. Mijenjamo mjesta po odrađenom poslu, a i bolje je. Nije više udobno u kožnoj stolici, pa nek se okreće tri put po 360 stepeni. Pukotina je u ogledalu, u liku se nazire nešto nepoznato.
Recent Comments