Sem limuna i pomorandže, ”nema čega nema”. U naručju sjenovitog Vojnika, ispod kog se prostiru nepregledna ”irska zelenila” i škotski ”brežuljci”, ”raste” i čokolada. Autentična, obogaćena plodovima zelenila što se oko deset kilometara sjevernije prostire od grada pod Trebjesom,gdje ”kakao” i domaća punjenja dobijaju novi značaj u naručju Nikšićanke, Anete Božović.
Sve je počelo slučajno.
‘‘U potrazi za poslom, jednom prilikom sam razgovarala sa djeverom koji mi je rekao da je kupio mašinu za čokoladu, ali da nije ništa sa njom radio, pa ukoliko hoću da je uzmem da pokušam. Sa zadovoljstvom sam je uzela i tako počinje moja priča. Kao domaćica sam uvijek voljela da pravim neke neobične djakonije, medjutim čokolada je zaista nešto posebno, tako da sam se morala edukovati, jer je moje znanje bilo minimalno. Naime, čokolada je jako zahtjevna za izradu. Počev od mašine koja topi čokoladu na odredjenoj temperaturi, pa je zatim hladi, onda slijedi izlivanje u kalupima, punjenje i na kraju hladjenje”, govori sagovornica dopisnice.
Punjenja domaća sa sopstvene plantaže
U ponudi imaju bombonjere koje su od crne čokolade sa 72% kakaa i punjenjem sa njihove plantaže (malina, višnja, aronija, lješnik, orah…) sve je domaće. U tom rasponu ukusa i aroma, sa gornjepoljskih pašnjaka i južnih zemalja, strpljenje i postupan rad je presudan.
‘‘Sama izrada traje i po više sati, počev od topljenja čokolade, preko izlivanja do samog punjenja i finalnog pakovanja. Ukoliko Vam čokolada nije dobro temperirana ili da nije na adekvatnoj temperaturi, vidjećete da to nije to. Nema onaj lijepi sjaj”, cijeni Aneta, dodajući da su počeli sa čokoladom koja je stara četiri godine, u cilju praksiranja.
”Kad je pustila svoj miris, nismo odoljeli da je probamo. Ona je imala fantastičan miris, ukus i sjaj”, prisjeća se sagovornica.
Početak kad i korona, ali prepreke ne postoje
Početak ideje i realizacije desio se baš u periodu kada je pandemija uzela maha, pa se prezentacija proizvoda ”preselila” preko društvenih mreža, dok se isporuka vrši kurirskih službama na kućnu adresu.
‘‘ Usporilo je svakako ali smo našli neko alternativno rješenje za ovu situaciju, i nadamo se da će ubrzo se sve vratiti u normalu”, govori Aneta.
”Ova crna čokolada može se jesti u neograničenim količinama”
Gornjepoljska, Anetina čokolada, donosi ukus prirode i fine čokolade što u djetinjstvo vraća. To je ono što žele da postignu, a na pitanje da li im u nekom trenutku čokolade bude previše, sagovornica dopisnice, obrazlaže svoj odgovor;
”Obično se suzdržavamo od slatkiša zbog toga što “štetno” utiču na naš organizam, plašimo se viška kilograma. Zato se ova crna čokolada može jesti u neograničenim količinama bez bojazni da ćete se ugojiti. Sama po sebi ima specifican ukus a eventualnu monotoniju razbijemo različitim punjenjenjima, tako da nam još uvijek nije dosadila (smijeh)”, ističe Aneta.
Izrada kao porodična tradicija
Takodje priznaje da je sebe oduvijek vidjela u nekoj ”slatkoj režiji”, pravljenja poslastica, a svoje planove usmjerava ka porodičnom nasledju i tradiciji.
”Oduvijek sam željela da imamo mi našu čokoladu, tako da sam možda negdje u dubini ipak priželjkivala ovakvu vrstu posla, jer su me uvijek privlačili izlozi sa čokoladnim poslasticama. Želja mi je prije svega da ovaj moj posao postane porodična tradicija i da ga nastave moje kćerke ili unuke. Tako da ću se svim silama truditi da proširim ovaj biznis i mimo granica naše države’‘, sigurna je sagovornica iz carstva čokolade ispod padina Vojnika što može stati rame uz rame sa Alpskim i švajcarskim masivima slatkog ”rastinja”
