Vrlo često ”hoda po mjesecu”, gubi se u talasima plavetnila, dok ”topli” ne samo decembarske dane hladne, već i ljetan ili aprilski svježe ”obojen” dan. ”Impresija, radjanje Sunca”, Kloda Monea, kod Podgoričanke Nikolije Lukić je ( https://www.instagram.com/nikol._art/), https://www.facebook.com/art.by.nikolija.lukic Impresija – Radjanje Mjeseca ili plavetnila”, koje za razliku od pomenutog začetnika Impresionizma, prkose gravitaciji i urolani su u ”Njen svet, čaroban i lep”, potrunjeni ekspresionizmom i kubističkom formom.
Od početka ove godine, otkako je odlučila da putem društvenih mreža svoj slikarski rad učini javnim, uradila je preko dvije stotine slika od kojih danas u privatnom ateljeu ne posjeduje ni jednu. Slike su našle svoj ”mjesečev put” širom svijeta, pa je jedna stigla čak i do Zanzibara.

Vjerodostojno oslikala zanzibarske talase

To je valjda pokazatelj dopadljivosti onoga što prenosim i potvrda da je zaista trebalo poslužiti se modernim platformama, pogotovo u vrijeme Covid-a 19. U svaku od njih jednako je utkana emocija poput ljubavi, radosti, želje, ambicije a nekad i nostalgije. Uvijek mi je žao kad se odvojim od slike jer znam da se time završila jedna priča, onda shvatim da je bolje reći „ovjekovječila“ jer tek predstoje dani kada će se prepričavati ono oslikano. Naročito mi je drago što su slike stigle do svih krajeva Crne Gore, pa i nekih u Srbiji. Taj jednogodišnji istorijat putovanja mojih slika posebnim čini i činjenica da je jedna od njih prešla zaista dug put, čak do Afrike”, govori mjesečna sagovornica.

”Moj svet, čaroban i lep”

Ne dešava se konkretno da je platno izaziva do te mjere da četkica ”drhti”, jer četkica je ”smirena” u njenoj ruci, kao i lapis za novinarske priče, izvještaje što su pak urolani u ovaj svakodnevni svijet, što profesionalno vrlo dobro zapaža.

foto: Privatna arhiva

Pitura kada emocija preovladava.

”Ne postoje posebni periodi, postoje trenuci u kojima prosto neka emocija preovlada ili u kojima izrečeno poprimi moć vizuelnog i pretvori se u skicu. Zato volim osluškivati stihove, čuvati citate i u posljednje vrijeme vrlo često bilježiti pri skicama sve što vlasnike mojih slika čini naročito srećnim. Na taj način riječi poprimaju oblik, osjećanja boju i slika je već stvorena u mislima. Prenošenje na platno u fazama onda sa sobom nosi posebnu dozu uzbuđenja”, ističe sagovornica dopisnice, čije su priče i bilješke, akrilne.

‘Platna su najčešće oslikana akrilnim bojama jarkog intenziteta, dok s vremena na vrijeme uradim i po neki uljani ili suvi pastel. To je tehnika kojoj se uvijek rado vraćam jer sam svoje najranije radove radila upravo tako. Ekspresija akrila mi je omogućila da unesem dovoljno živosti u sliku i time „privučem“ na tumačenje i sasvim malih formata koje sam radila u početku. Već sad neke od zaželjenih slika jedva smjestim u svoj mali prostor za atelje’‘, cijeni Nikolija.

Najljepši ugao za posmatranje svijeta

Ono što je prepoznatljivo na tabuli rasi ateljea, jeste središte, uglavnom ženskog pola, zatim par, porodica, djeca. Pored toga, ima i neobične zahtjeve, poput najljepšeg ugla za posmatranje svijeta.

‘U središte slike uvijek je figura, uglavnom ženska, sve češće par i porodica, djeca… Pozadina su obično šareni gradovi iz mašte, urolani, ukršteni putevi, oblaci, snovi i neizostavne zvijezde. Vrlo često hodam po mjesecu, maštam u svim nijansama plavetnila ali uglavnom vodim sve klijente u svijet koji odiše radošću i onda kad elementi slike prkose gravitaciji. Nikad nema konkretnih želja o pozicijama na slici, prije slikanja meni je dovoljno da spoznam veliku ljubav i malu-veliku zajednicu, kao i omiljene sitnice i destinacije, što najčešće bude sasvim dovoljno za par skica i onu finalnu. Nedavno sam imala jedan neobičan zahtjev koji me mjesecima navodio na razmišljanje o najljepšem uglu za posmatranje svijeta (karte svijeta). Jedina želja klijentkinje bila je da je slika konstantno podstiče na pozitivne misli o dalekim putovanjima i destinacijama koje nekad želi posjetiti i sasvim sam sigurna da joj je već sada sjajan motivacioni podsjetnik na dane pune avantura koji nas sve negdje čekaju, kad prođu dani korone”, cijeni sagovornica.

Na početku bješe impresionizam, dok sada, kako govori sagovornica, javnost svjedoči odraz njenog oduševljenja ekspresionizmom i ubizmom, što se manifestuje na platnu.

‘ Iako je zapravo sam kubizam reakcija na osjećajnost i spontanost ekspresionista, to je pravac koji je pojednostavio oblike realnosti. Kubisti slikaju ono što o predmetu znaju, ne uslovljavajući se perspektivama. Sloboda pri vizuelnoj interpretaciji inspiriše u svim pravcima u kojima ste oslobođeni formi. Sugestija mašte i emocije naravno da u trenutku stvaranja odigra ključnu ulogu, ali postoje oblici i koloriti kojima smo na neki način vjerni i koji nas čine jedinstvenima. Ako je to moja lila, plava ili crno-bijela tufnasta haljina, kako mnogi svjedoče, na dobrom ste putu za jednog „samoukog slikara“, objašnjava Nikolija.

Želje oblikuje u plave slojeve nade

U odnosu na prve slikarske radove, današnje su već, priznaje mnogo smjelile i stilski profilisanije.

‘Kada učite o sjenčenju i nijansiranju boja, uvijek su najinteresantniji aktovi, portreti i pejzaži. Takvi su bili i moji prvi radovi. Impresionistički pejzaž je bio prvi u nizu, za mene eksperiment zrelosti pri razumijevanju osjećaja koji se smjenjuju tokom stvaranja”, navodi sagovornica, čije su boje alat da osvježi realnost.

Da topao trenutak obojim koloritom zalaska sunca i da želje oblikujem u plave slojeve nade. Moja lila je sve ono senzitivno što pronalazim u ljudima, tome i logo s potpisom ljubavi. Na svakoj slici neizostavna je ta radosna žuta mjesečina. Baza svih njih je zapravo osjećaj treperenja, svjesnosti o individualoj sreći i bogatstvu dok posmatrate sebe ili svoju porodicu u središtu šarenih misli i asocijacija”, svjedoči Nikolija.

”Znala sam da su godine za slikanje uvijek na dohvat mašte i želje”

Nikolija dolazi iz slikarske porodice, dok joj je primarna vokacija poziv novinara. Kako ističe, novinarstvo joj je dalo dinamiku i vezu sa realnošću u dozi opšteg obrazovanja i stručnog informisanja o raznim temama, naučilo je lijepom i stilskom govoru, audio izražavanju, a odvelo je na mjesta gdje do sada nije ni zamišljala da će stići.

Isto tako, to je profesija koja upućuje na poznanstva i konekcije koje su danas dragocjene. Kada proputujete kroz razne redakcije shvatite da i u novinarstvu ima mjesta kreativnosti, ali ako u odredjenom periodu dospijete i u informativu, vrlo vjerovatno da ćete kanal za kreativnost pronaći u nekom hobiju. Tako sam od malih nogu osjećala da je slikarski duh uvijek prisutan u našem domu i znala sam da ću moći da „koristim“ štafelaj kad god poželim malo više slobode i kad mi je potreban bijeg od informacijama pretrpane stvarnosti. Znala sam da su godine za slikanje uvijek na dohvat mašte i želje”, ustvrdjuje sagovornica.

Slikarsko putovanje kroz neke predjele i zanimljivosti naše zemlje

Trenutno skicira neke stihove naših pjesnika, a uvijek osluškuje svoje reakcije na viđeno i pročitano.

‘Mislim da bi to bi jedan prilično zanimljiv spektar slika i dopadljiv svim ljubiteljima književnosti. Takođe, od sredine godine planiram slikarsko putovanje kroz neke predjele i zamenitosti naše zemlje, a sve inspirisana radom na svojim slikama koje su sada na našem primorju, poput „Legende o Perastu“ i brojih bokeljskih’‘, cijeni sagovornica.

Izložbu ima u planu, međutim trenutna situacija sa covidom čini svaku organizaciju složenijom, pa dok se situacija ne promjeni, nastoji da slobodno vrijeme oplemeni kreativnošću koju je sada nesumnjivo moguće plasirati i online.

‘Reakcije svakako ne izostaju, tako da je zaista divno kada možete odvojiti dan za isčitavanje svih doživljaja koje ste izazvali u ljudima. Time dobijate još veću motivaciju, pronalazite balans u sopstvenom sistemu vrijednosti i jednostavno dozvolite sebi da budete srećni i ispunjeni zbog onoga što radite. U ovom periodu tako je lijepo osjećati se makar djelimičnim razlogom nečijeg posebnog zadovoljstva ili oduševljenja”zaključuje sagovornica, Mjesečeva kći, što svojim slikama živi tamo gore, gdje su joj zvijezde prve komšije.

foto: privatna arhiva

Share: