Kad je neko široke ruke, sve mu se pridodaje, bez veće muke. Od dlana i prstiju deset, nastaje magija, prenošena sa koljena na koljeno, u ovom slučaju, već pokrenuta od šeste godine. Nikšićanka Branka Radonjić, od šeste godine, kada je prvi put uzela igle u ruke, izradjuje mustru umjetničku, pa i životnu.
‘‘Prvi put igle sam uzela u šestoj godini.Baka me naučila osnovni bod.Kasnije uz odrastanje,majka me naučila čarape da pletem.Zavoljela sam ručni rad i nastavila sa izradom odjevnih predmeta. Dok sam radila nijesam imala puno vremena za igle. Kako sam pošla u penziju nastavila sam druženje sa iglama.Volim sve da pletem a najsladje mi je kada to radim za djecu”, ističe sagovornica dopisnice, koja ima bogato iskustvo izlaganja na sajmovima, gdje su, priznaje, najbolje prolazile haljinice, suknjice, prsluci i igračkice.
Neobična izrada vaskršnjih ukrasa
Sad kada nema sajmova zbog korona virusa, radi po narudžbi.
”Prošla godina bila je solidna sa cvjetnim korpama i lutkama. Ove godine pocela sam sa izradom vaskršnjih ukrasa po narudžbi. Na primjer za jednu korpu potrebna je plastificirana žica,silikonsko punjenje , vunica sa 10%vune nekolike boje ,okice za koku i piliće .Tako da je laka za održavanje (dozvoljeno pranje). Potrebno je 4 do 5 dana po desetak sati rada’‘, objašnjava Branka.
Materijal nabavlja na pijaci ,knjižari i u Okovu.
”Kad se radi s puno ljubavi ništa nije teško.Ali sto se tiče ručnog rada ne bi se moglo od njega živjeti,puno ulaganja a mala zarada.No ipak se nadam da će ručni rad biti na cijeni. Naime, gospodja sa kojom sam saradjivala prošlu godinu oduševljena je mojim radom i najavila saradnju za ovu godinu ,pa se nadam da će biti posla”, zaključuje sagovornica dopisnice, optimistična, nasmijana, sa životnom mustrom, od koje se ne odustaje.
foto: privatna arhiva
Recent Comments