Iako je došlo vrijeme kada biti u grupi nije baš poželjno, više od četvoro ljudi na jednom mjestu krajnja granica, umjetnost kao i uvijek, pa i uslovima pandemijske ”groznice”, ne poznaje ograničenja,već od istih pravi prednost.
Tri Nikšićanke, Milena Krivokapić, Vladana Mirković, Isidora Sarić, udružile su se kada je ”fizičko udruživanje” izazov, pa je plodište njihove energije kroz ”Ritam, Prostor, Trenutak”, izloženo u Gradskoj galeriji u Kotoru, a biće otvoreno do desetog marta.
Ritam i duende
”Od svih ritmova koje poznajem najmiliji su mi oni koji su nastali u pećini i koji se kucaju na 12. To su ritmovi srca-gdje obično smatramo da se javljaju osjećaji i različita emotivna stanja.Međutim, ritmovi dolaze iz “stomaka” gdje je životna energija, koju zovemo duendeom. Moji ritmovi uslovljeni su različitim emotivnim stanjima, iskustvima, okolnim ritmovima i dio su mog unutrašnjeg ritma. Taj ritam je sklad koji povremeno nastaje usled sukobljavanja mojih suprotnih ritmova tj.stanja.Tom ritmu težim’‘, govori Milena, dodajući da se predstavila triptihom-kombinovana tehnika i crtežima manjeg formata koji su rađeni takođe kombinovanjem ugljena, tuša, olovke,pastela.
Radovi, ističe sagovornica dopisnice, nastali su u proteklih godinu i po dana,tokom postdiplomskih studija u Trebinju.
”Najviše mi odgovara kada su ritmovi koji se dešavaju na platnu usklađeni sa ritmom života i tu se ostvaruju različiti odnosi.Nekada su usklađeni, nekada stvaraju potpunu disharmoniju. U svakom trenutku i iz svakog odnosa treba učiti i tražiti nove mogućnosti i ritmove i u okviru toga tražiti ono što nam najviše odgovara’‘, ustvrdjuje sagovornica.
Jedino što planira jeste da ne planira.
‘‘Za ovo vrijeme to se pokazalo veoma pametnim stavom.Postoji tvrdnja da je život ono što se dešava dok pravimo planove za život-što se pokazalo tačnim.Moj plan je da posmatram dešavanja i pravim planove u skladu sa tim”, navodi Krivokapić.
Prostor za Vladanu nije ograničen
Iako Prostor za nju nije ograničen ponekad se zatvara u zavisnosti od situacije, slučaja ili ,, više sile”.Opet, u zavisnosti od situacije postaje beskraj.
”Predstavila sam se kombinovanim tehnikama na crtežima. Između ostalog preovladava sloj suvog pastela i vode, a preko toga su improvizacije.
Osim crteža izlagala sam minijature u hrastovom drvetu i metalu.
Koliko je trajao proces stvaranja ne mogu vremenski definisati, ali recimo nastali su u zadnjih dvije – tri godine”, objašnjava Vladana Mirković.
U životu joj najviše odgovara reljefni dio i to pretače u svoja dijela kroz svopstvene kreacije. Znači ravnine i neravnine. A kakve planove ima mlada umjetnica?
”Počeću onom narodnom: ,, Čovjek snuje, a Bog odlučuje”. U mom dosadašnjem iskustvu shvatila sam da ostvarenje planova ne zavisi samo od mene. Ali ako me pitate, nešto što bi bilo izvijesnije je okončanje master studija, uz to rad na realizaciji nekih ideja koje bih mogla da prezentujem u ovim okolnostima”, cijeni sagovornica dopisnice.
Trenutak kao lična konstrukcija
Svoju unutrašnju percepciju, Isidora Sarić iznosi kao dokument koji djelimično skriva.
”Sjenka, površina koju koristim da uokvirim bitno. Da istaknem ono što treba – sebe. Lična konstrukcija zastupljena je baš u tim ”trenucima”-kao film, slajd, fotografija. Crtež, kolaž, slika…..Svoju unutrašnju percepciju iznosim kao dokument koji djelimično skrivam”, naglašava Sarić.
U Kotoru se predstavila kombinovanom tehnikom – crtež, fotografija i kolaž.
”Proces je trajao par mjeseci. Što se tiče planova, ovog proljeća imam zakazanu jednu izložbu, za sada. A na jesen planiram da upišem postiplomske studije”, najavljuje sagovornica dopisnice.
Kavez, flamingos, fotografija
Dopisnica se zainteresovala kako bi ove mlade umjetnice,predstavile trenutnu svakodnevicu i boje ”korona virusa”.
”Ja bih organizovala performans gdje bih sve zapalila.Visoke temperature uništavaju koronu.A i tako se osjećam.Međutim,posledice bi bile katastrofalne. Šala. Uradila bih reportažu flamingosa kako jedu mulj, dok apsorbuju hranljive sastojke iz istog koje njihovom perju daje karakterističnu boju. Situacija je “muljava”, nejasna, ali koliko i kako ćemo se sačuvati zavisi od naše sposobnosti da “apsorbujemo hranu”, tj. informacije koje nam mogu pomoći da se izborimo i izvučemo najbolje iz svega što nam se dešava”, oslikava Milena.
‘‘Koronu vidim kao još jedno iskušenje u mom životu. A izrazila bih se vjerovatno fotografijom”, objašnjava Isidora.
”Nijesam razmišljala o tome, ali.. kad razmislim ono u čemu smo je ogromni metalni kavez u kojem bi bili umjetnici koje bih radila u kamenu, a iznad toga bih instalirala univerzum”, zaključuje Vladana iz trijade u kojoj umjetnice poručuju i da je korona samo ritmičan trenutak, trag u prostornom beskraju.
foto: privatna arhiva
foto: Naslovna fotografija – Radio Kotor
Recent Comments