Drugi ili treći razred niže muzičke škole, imao je prizvuk jednog malog komada, koji se razvijao u dvije, ili tri iskopirane strane kod Žane, koliko se sjećam. Ta harmonska igra i razlike kroz možda deset ”duplih” linijskih sistema, dobacivala se kroz čitav komad, momentalno pokazujući suštinske razlike i sličnosti između klasike i džeza. Beskrajno sam uživala svirajući taj mali komad, a prstored na klaviru i u hodu bio je pun ponosnog držanja, jer sam svirala neku neobičnu stvar. Jaku stvar….
Ne znam zašto, ali svaki put kad prođem vrata neke trgovine bilo da je u pitanju Borovo, Planika, Peko, Tehnomaks, Tehnoplus, Beko, Gorenje, Ramondi, sve prodavnice u kojima bi možda mogli ‘na rate”, začujem prve taktove ovog komada. Vjerovatno, zato što znam šta slijedi kada dođete za pult…”’Hoćete na karticu, ili preko penzionera”? Hahahhahaa….Tararam pararam…
Tada se stvori rov iz Prvog svjetskog između onih koji rade, mladih nada, sa osmočasovnim radnim vremenom, u državnim službama ili srećnim privatnim firmama, sa otmenim ili kakvim takvim platama, i naših dragih penzionera, koji su svoj životni vijek uredno dočekali kao i radni pride, pa još moraju na svoja nejaka pleća nositi djecu pa i unučad honorarce, poluhonorarce, ruke na crno ili na bjelo, ali više na crno, čini mi se…
Kao u komadu, prepliću se klasika i džez sa svojim razlikama, a obično se u poslednjem dijelu te razlike združuju. Pa sad, razlika između kartice i penzionera jesu evidentne u mladosti, starosti, naponu snage i smiraju dana (ima i izuzetaka), bogami i novčanom iznosu…Zajednički akord se ogleda u novcu…
I tako ja vodim dijalog i pjevušim u sebi, a prodavac za pultom pita: ”Preko kartice ili penzionera?” Preko penzionera, kažem, jer pripadam onoj grupi nedefinisanih honoraraca, poluhonoraraca, što se oslanjaju na roditelje, babe i đedove, grupi onih koji bi voljeli da plate karticom ili džezom, ali zavise od klasične penzije svojih najmilijih.
Kod nas se čini itekako ima zemlje za starce, jer skoro sve počiva na njihovim malim penzijama, dok za siva primanja, nedefinisane rečenice i poslove, nema mjesta ni u jednoj frazi muzičkog komada, pa ni da se provuku kroz linijski sistem, repeticiju, a kamoli u prodavnici bijele tehnike, kompjutera, cipela….Makar, moja sivoća nije uspjela….
Dakle, budi jasan i konkretan. Preko fonda PIO ili platnih kartica, preko klasike ili džeza?
Više bih preko džeza, ali klasika se podrazumjeva.
-Hvala, preko majkine penzije ću. A majko, vidi ovaj usisivač na vodu, imaš li još klasike da na rate uzmem? Tararam pararam…
+
