Između leksikona, spomenara, knjige ili filma, izabrala bi ekrane koje život znače. Dakle, kvalitetna priča, sa dobrom muzičkom podlogom, živopisnim likovima, u pola dva izjutra, dok duše spavaju, a njena proživljava ličnu dramu sa ekrana preko puta. Zbog toga joj je i vid nagrđen, jer svijetlo nije smjelo da se pridruži tom ”ponoćnom dvojstvu”. Nakon filma, došla bi i dobra knjiga, isto pod svijetlima alkatel telefona, dok duše spavaju, a njena proživljava.
Ne može Jesenka da se odluči za naslov, između knjige ili filma, ”Bilo jednom u Americi”, ili ”To je bilo jedne noći na Jadranu”, od predratne, romantične MIR JAM. Međutim, ovo kratko podsjećanje što će nastupiti, ostalo da se ”puši” od avgusta prošlog, neće biti romantično, niti dramatično. Možda samo tužno i patetično.
Za polazak sve je spremno. Koferi, suncobran, šlauf za malca, bazenčić, cjelokupna bebeća apoteka i naravno krema za Sunce sa faktorom 100, ”jer nije Sunce što je nekad bilo”. Čini se još ljuće, vatrenije i prljavije, dok sa oldtajmerom prelaze put što se u sred sezone dotjeruje.
”Samo da stignemo na smještaj”, misli se Jesenka, ”lakše će sve biti, u more da se otisnem, nije nas gledalo dvije godine unazad”. Kloparaju kolca, dizel se usteže, malac se igra sa palcem, a tatac vozi li vozi, da se na trajekt prije gužve ukrca.
Naravno da se stiglo u špicu, svi nervozni, znojavi, kenjkavi, a Jadran miran, nesvjesan buke, turista, zagađenja od pretjeranog korišćenja krema za Sunce. Dok ono, prži li prži.
Old tajmer skreće ulijevo, uskim putem što Zaliv prati, dok konačno ne stiže na odredište, koje je toliko uskomešano, haotično i usko, da Jesenka u sebi mislli ”O Bože, gusko…. Zar ovo nije smještaj kao sa slike”.Jesenka inače vjeruje ljudima, slikama, i uvijek ima najbolju namjeru.
Kada se konačno našlo parking mjesto, stiže vrijeme za prijavu. Čeka se dodatnih pola sata, jer sobu još ne stigoše da pospreme. Jesenku obliva peti znoj od jutros, a da nije ljetnjeg porijekla, dok malcu daje voćni puding.
Uz uske stepenice, do sobe stižu. Nije ona sa slike, dimenzija malo većeg frižidera (doduše, ne Obodovog), ali nije kao u frižideru, jer klima ne radi,Sunce prži li prži, malac plače, tatac od muke odskače.
Akteri ove priče mučiše se sa odlukom, dok ne siđoše do plaže, koja je ipak sve riješila. Gužva, buka, galama, previše kreme za sunčanje i Jadran nesvjesan svega što se oko njega zbiva.
Oldtajmer se pokrenuo, vratio istim putem, uz istu prašnjljvu magistralu što se u sred sezone dotjeruje, jer nema dovoljno ”evropskog dizela”, da jednostavno nađe drugo parking mjesto, bolje, komotnije i sa klimom, iako su svi papiri u redu, a sposoban je da radi svoj posao i namjere sprovodi u djelo. Živi u svojoj garaži od države, koja svojoj domaćoj limariji ne prašta, i u većini slučajeva, ne daje priliku.
Za njima ostao je Jadran, ni nalik onoj živopisnoj noći Milice Jakovljević, ni nalik muzici iz kultnog filma ”Bilo jednom u Americi”. Zato je naslov došao između, jer oldtajmer je uvijek između, nit’dovoljno dobar, nit’ loš da sebi u sred sezone pronađe pristojnu garažu za ljetovanje.
