Boje koje se mijenjaju u skladu sa godišnjim dobima, svakim danom na izložbi pod nebeskim svodom, dobijaju posebnu ”patinu” i odsjaj. Vitamin D ih dodatno oplemeni, kao i ruke Nikšićanke Vanje Radović, čija ”postavka” sadržana od više podumjetničkih pravaca, na platou ispred robne kuće ”Nikšićanke”, već četiri godine svakom sugrađaninu razvuče ”onu jedinu krivu liniju što popravlja mnoge stvari”.
” U svojoj kreativnoj radionici izrađujem slike transfer tehnikom, slikam akrilnim bojama na platnu, oslikavam namještaj, radim kutije dekupaž tehgnikom. Takođe izrađujem nakit od Dass mase koji poslije sušenja oslikavam. Naime, Das masa se dobro umijesi pa se onda oklagijom razvuce. Željene oblike prvo nacrtam na karton da bih napravila šablon. Sa šablona precrtavam na razvučenu masu. Posle sušenja od dan dva oblike šmirglam. Posle šmirglanja oslikavam – što je meni najmiliji dio posla.Na kraju dolazi lakiranje i sastavljanje nakita”, objašnjava sagovornica dopisnice jednu od mnogobrojnih tehnika sa kojima uspješno plovi.
Odlaskom u penziju dobila sam više slobodnog vremena
Još je u ranoj mladosti privlačila umjetnost i domaća radinost. Voljela se pohvaliti komadom nakita koji napravi ili slikom koju naslika.
”Onda su došla djeca, rad u trgovini i sve je manje bilo vremena za hobi. Odlaskom u penziju dobila sam više slobodnog vremena i želju da se vratim hobiju iz mladosti. Pomognuta tutorijalima sa interneta počela sam ideje da pretvaram u djela. Počela sam prvo da izrađujem nakit za sebe, ćerke, drugarice… Zatim sam počela da slikam. Stvarala sam i oplemenjivala sve što mi je došlo do ruku. Polako se nakupilo nakita, slika, kutijica, raznih suvenira i počela sam da izlažem i prodajem”, prisjeća se Vanja, dodajući da su zatim počeli sajmovi: novogodišnji u Nikšiću, Podgorici, a ljeti u Igalu, Ulcinju, Tivtu, Herceg Novom. Zadovoljstvo njenih mušterija joj je davalo vjetar u leđa da radi još više i bolje, pa je odnedavno svojoj radionici dodala još jedno zanimljivo oslikavanje.
” Nedavno sam počela da oslikavam namještaj. Moja unuka je dobila na poklon tronožac koji sam poželjela oplemeniti dječijim motivima. Na veliko oduševljenje unuke i njenih drugarica odlučila sam da krenem sa oslikavanjem namještaja. Za sada mi je oslikavanje namještaja najizazovnije a najviše se pronalazim u izradi nakita’‘, cijeni Vanja.
Suvenirnica hitna i potrebna gradu pod Bedemom
Iako su sajmovi dobra prilika za plasman proizvoda, sada u doba korone priznaje sagovornica dopisnice, oni su im uskraćeni. Takodje ističe da bi otvaranje suvenirnice bilo idealno rješenje za sve one koji se bave kreativnim radom.
”Mislim da bi nadležni iz Opštine i Turističke organizacije mogli malo da porade na njenom otvaranju. Da dodam i to da je šteta što je Trg prazan. Trebalo bi po ugledu na druge gradove postaviti kućice-suvenirnice kako bi ljudi kupiti suvenir. Čekajući da nam nadležni izađu u susret ja sam svoje mjesto za prodaju našla na platou ispred Robne kuće. Ima četiri godine da smo tu, i ljeti i zimi, kad god nam vremenske prilike dozvoljavaju”, ističe sagovornica dopisnice.
”Evo da vas častim”
Uz ogromne količine vitamina D, raznolike boje, šarenilo osobeno za sva godišnja doba i njihove mjesece, Vanji se desi i anegdota, što nije neobično kada ste u svakodnevnom slovljenju sa prolaznicima, komunicirate osmjesima, pogledima topline i odmora za ”oči”.
” Događaj kog se rado sjećam je kad je jednom prilikom djevojčica sa ocem razgledala slike. Jedna joj se naročito dopala, međutim otac nije imao novca da joj je kupi, pa sam joj sliku poklonila. Njeno zadovljstvo, zagrljaj i poljubac pamtim kao jedan od najdražih momenata otkad se bavim prodajom. Moja četvorogodišnja unuka, koja je tada bila sa mnom, je prišla narednoj mušteriji noseći suvenir u rukama i rekla: „evo, da vas častim“, ponosna je Vanja, što svojom umjetničkom postavkom pod vedrim nebom, čašćava ”rijetkim česticama” artizma i topline.
