foto: Milica Radovanovic

Drugi grad, cvjetna dekoracija, prosječan aparat…Tome dodati prvu dekadu umjetnikovog života, osjećaj lagodnosti i artizam – iza ovog intermeca nalazi se probni snimak Nikšićanke Đuriđice Knežević, https://www.instagram.com/lumxo/ , koji je već odavno u zrelim, profesionalnim vodama sepije i modernosti.

foto: Milica Radovanović

”Fotografija me je promijenila, ispunila i omogućila mi sjajne stvari koje nisam mislila da su moguće. Nije bilo specifičnog momenta niti samo jedne situacije koja me je natjerala da pomislim da je fotografija za mene. Jednostavno sam se uvijek osjecala lagodno sa fotoaparatom u ruci i obožavam reakcije ljudi kada vide svoje fotografije”, ističe sagovornica dopisnice, prisjećajući se svoje prve fotografije.

Prva fotografija izašla u dnevnoj štampi

‘ Prva moja fotografija bila je sa prosječnim aparatom kada sam imala 10 godina. Na fotografiji se nalazila dekoracija cvijeća i fotografisala sam tu scenu kada smo bili u drugom gradu. Svi su pomislili oko mene da je zaista lijepa fotografija pa sam je predala jednim dnevnim novinama i pojavila se sjutra dan u rubrici fotografija. U suštini je pomalo ironično što je to bila moja prva fotografija obzirom da se sada bavim portret i proizvod fotografijom”, navodi Đurđica.

foto: Đurđica Knežević

U početku bila je odlučna da nađe nekoga ko će joj pomoći da nauči sve o fotografiji što je željela da zna. Ipak, veoma brzo je shvatila da to nije moguće i postaje samouka.

‘Učila sam kroz greške i situacije koje nisu bile tako sjajne i samo nastavila da fotografisem dok nisam pronašla svoj stil’‘, ustvrdila je sagovornica.

Samostalna, snažna i njena : ”RAW”

 Originalan partner u razgovoru, kao i sa hvatanjem trenutka, mlada Đurđica je svojom izložbom ”Raw”, oduševila stručnu i laičku javnost, odnosno sve koji imaju ”oko”.

‘To je bilo zaista nešto veoma posebno jer je bila moja prva samostalna izložba i tema koja je meni veoma bliska. Ženu je najljepše fotografisati kada je opuštena u društvu fotografa jer tada izađu prave emocije i osobine međutim to je primjenljivo i kod muškaraca”, govori fotografkinja.

Sarađuje sa mnogim brendovima, jer to je, kako govori, za nju, omiljena vrsta fotografije, prvenstveno što nauči mnogo o samom brendu, načinu poslovanja, a razvija se i kao fotografkinja. Saradjivala je sa Nikšićkim pivom, The Spot (za kampanju Nike: The force is female”, kao i značajnim brojem drugih lokalnih brendova.

Dragocjena saradnja sa ”Propagandom”

Jedna od omiljenih saradnji dešava se na relaciji Đurđica – Propaganda bar, i to već četiri godine.

foto: Đurđica Knežević

‘Najinspirativniji su ljudi iako ne treba umanjiti činjenicu da zaista me inspiriše i proizvod fotografija kao i detalji koje Propagandin tim uvijek pažljivo odabere. Propaganda uvijek ima priliku da ugosti predivne, posebne ljude i njihovi trenuci na piću sa prijateljima, porodicom i kućnim ljubimcima me uvijek inspirišu da uhvatim njihove trenutke sreće”, nadahnuto će Đurđica.

”Često se mute granice autorskih prava”

Puno je mladih i talentovanih ljudi u Crnoj Gori što se fotografijom bave. Sagovornica dopisnice u svemu tome, ne vidi konkurenciju, već inspirativne mlade ljude što podstaknu i druge, a na pitanje vezano za autorska prava, Đurđica ima sledeći odgovor;

foto: Đurđica Knežević

” Zaista mi je žao što nas nije više koji se bavimo fotografijom, posebno žene. U suštini bih rekla da fotografije nisu zaštićene u većini slučajeva u Crnoj Gori. To je veoma osjetljiva tema za većinu fotografa jer se često mute granice autorskih prava i iz tog razloga ima mnogo mjesta za poboljšanje u tom aspektu”,naglašava fotografkinja.

”Sa ovom godinom naučili smo da je život nepredvidiv”

Mišljenja je da se stil fotografa ne odredjuje samo po stilu fotografisanja, već i po stilu postprodukcije.

‘U suštini postprodukcija može definisati fotografa i baš po određenom stilu može biti prepoznatljiv”, cijeni sagovornica dopisnice, dok na pitanje što sadrži ”ću, ćeš, će, ćemo, ćete ,će ”, ima sledeće obrazloženje:

foto: Đurđica Knežević

‘ Mislim da smo sa ovom godinom naučili da je život nepredvidiv. Uvijek sam se vodila mišlju da želim da se bavim i fotografijom i jezikom pa iz tog razloga sam i upisala taj fakultet (Engleski jezik i književnost).Nisam sigurna koja tačno profesija će biti moja buduća karijera ali za sada sam zainteresovana da budem fotografkinja”, u sadašnjem navodi Đurđica i opet naglašava;

 ”Najviše volim da fotografišem ljude i životinje kao i proizvode. Iz nekog razloga mi nikada nije dosadno da fotografišem nešto u toj sferi. Ukoliko je nešto vezano sa ljudima, životinjama i proizvodima inspirisana sam da fotografišem i ovjekovječim trenutke’‘, zaključuje Nikšićanka, čiji prosječan dnevni sat podrazumjeva” hvatanje ” dragocjenih trenutaka sreće, radosti i suštine.

Share: