U času nakon svitanja, ili kada se zagazi duboko u naredni dan, nečiji telefon, mejling lista, pozivi, društvene mreže ne mogu biti ofline, jer je za istinski aktivizam potrebna ne samo želja, već i dan, po mogućnosti duži od 24 sata. Nikšićanina, Nardija Ahmetovića, jedna aktivistička ”posjeta” na času građanskog obrazovanja, odredila je put i trenutno po 300 minuta poziva u mobilnoj mreži…..Zašto? Pa jer promjena ne dolazi sama….

‘Žar za aktivizmom prisutan je od malih nogu. Prvenstveno od prvog časa građanskog obrazovanja, kod profesora Ranka Ćosović. Mislim da je bilo predavanje o revoluciji žena 18. vijeka Francuska. Od tog časa ja se angažujem vise da istražujem, šta je to aktivizam, volontiranje i borba za ljudska prava? Zašto da se borimo za naša prava, kada ih imamo Ustavom i tako sam počeo sa istaživanjem. Sa nekih 13/15 godina angažujem se u Crveni krst Nikšić, kao i u mnogobrojne organizacije”, ističe sagovornik dopisnice.

Crveni krst kao polazna tačka

Crveni krst značajan je dio Nardijevog života. Počelo je sa osam godina, kada je sa svojim vršnjacima prvi put u Crnoj Gori posjetio stomatologa, organizovano za lica koja nijesu posjedovala zdravstveni karton/knjižice. Prisjeća se sagovornik da tada ni jezik nije znao, mislio je da je u pitanju Hitna pomoć.

Poslije nekog vremena kako me baba sa sobom uvijek vodila, tako sam upoznao g-dina Milodraga Drekalovića tadašnjeg sekretara OOCKNK. Učio me da napišem svoje ime, takođe mi je poklonio prvu loptu. Tako da sam kao dijete zavolio tu ustanovu. Kad sam napunio 15 godina, došao sam lično da se konsultujem sa Anom Macanović Drekalović, kako bih zvanično postao volonter. Ljubazno me uputila u omladinski klub Crvenog krsta Nikšić, tada je bio Martin Spaić predsjednik. Lijepo sam se uklopio i nastavio aktivno da se bavim volontiranjem. Kada sam napunio 18 godina , već sam organizovao druge mlade, isto tako počeo samostalno mlade iz moje zajednice da uključujem. Moram pomenuti g-dina Gorana Damjanovića, koji ne voli da se pojavi u medijima, ali ja ga moram pomenuti, jer zaslužuje da bude pomenut. On me je toliko puta motivisao i dan danas motiviše da nastavim sa radom i da učim. Dao mi je moralnu i svu drugu pomoć oko osnivanja oranizacije NVO CAREP, kao i u mnogim drugim stvarima. Takođe, ne smijem  zaboraviti sve druge osobe koji su mi sa radošću pomogli, ovim putem im se zahvaljujem”, dijeli Nardi suštinske životne lekcije, dodajući da je i u toku pandemije bio veoma aktivan.

Tim povodom sam postao i počasni građanin iz Crvenog krsta, kao i moje kolege iz CKCG. Moram napomenuti, da mi je ova nagrada bila izuzetno draga i da sam na jedan način sa svojim kolegama učinio dobru stvar u našem gradu. Nagrada je ne samo za mene, nego za sve moje kolege iz Nikšića, svi su bili ponosni”, govori Ahmetović.

”Crna Gora posjeduje različitost, što mi se jako svidja”

Iz Italije u Crnu Goru. Brod, ulaz u Bar, velikim slovima Jugoslavija ili Montenegro, Nardi se sjeća pa ide tim redom, kako je u glavi ostalo urezano. Kada je prvi put zakoračio pod Trebjesu, vidio je mnogo djece na ulicama, što ga je usrećilo. Prvi porodični izlazak kod Mimoze, manastir Ostrog o kom mu je pokojni otac Patriccio mnogo pričao.

Moj otac je volio Crnu Goru, iako je par puta dolazio sa mojim đedom oko kuće da rade i sl. Pominjao je Budvu, kao i svaki stranac tako je moj otac volio sve u Crnoj Gori, more, hranu, žene … Tako da sam ga  potpuno razumio, kad sam napunio dovoljno godina i poželio da posjetim sve gradove i uživam u ljepoti Crne Gore. Od brda do mora. Kao što Italjani tumače naziv Monenegro – monte/planina- negro/crno. Tako da uživam dok budem mogao. Sve dok bude mjesta za mene u njoj, jeste da je mala, ali ona je nesto posebno. Crna Gora ima različitost, sto mi se jako sviđa. Jeste da nam fali dosta toga, ali mislim da idemo pravim putem ka EU. Tek bih se tada osjetio da mi je država rođenja i država koja mi je dala pravo na obrazovanje i sl. Pod jednom krovom. Moramo svi raditi na tom putu, ne bih volio da se vratimo tamo gdje nemamo svi jednaka prava”, objašnjava Ahmetović.

Preko 300 minuta poziva u jednom danu

Sagovornik nije aktivan samo u Crvenom krstu, izvršni je direktor NVO CAREP – Centar za afirmaciju RE populacije, druge međunarodne nvo, kao i u novinarstvu.

Najbolje da me pitate gdje me nećete naći(smijeh). Jedino me nema na političkoj sceni, ostalo, gdje god mogu da dam doprinos, naučim, steknem prijateljstvo, putujem, radim, volontiram – uživam. Ja sam tu! Moram se pohvaliti, da u jednom danu znam komunicirati preko 300 minuta poziva, imejlovi i drustvene mreze. Sve živo pratim , volim da sam u toku. Volim da povežem mlade, prenosim im važne informacije kako za obuke tako i za zapošljavanje”, cijeni sagovornik dopisnice.

”U medijima nedostaje onog pozitivnog vezano za RE populaciju”

Nedavno mu je u ruke stigla nagrada za istraživačku priču…..Sa koleginicom sa portala RomaNet.me, zabilježio je priču o učenici Jasmini Beriši, jedinoj romskoj dobitnici nagrade Fonda za kvalitet i talente.

Sve pratim, tako sam odmah poslao poruku uredniku portala i zatražio dozvolu da radim sa Jasminom priču, jer nekako u medijima nedostaje onog pozitivnog vezano za Romsku populaciju. Sve što pohvale, to je par ljudi, aktivista koji rade u zajednici. Ali mlade, obrazovane i talentovane, niko ne intervijuše, makar koliko ja pratim medije. Dobijenu nagradu vidim kao lični podsticaj, ali i podsticaj svih mojih koleginica i kolega sa portala, kao i onih koji su angazovani u drugim medijima. Da se u budućem radu bave više afirmacijom mladih Roma i Romkinja, kako bismo u skorije vrijeme imali što manje predrasuda i primjera diskriminacije, a više primjera pozitivnih priča u nadi da stvaramo bolje i ravnopravnije crnogorsko društvo za sve njene gradjane. Više medijske pažnje,  otvorenog dijaloga i ukazivanja na različite probleme zaslužuju svi gradjani, a posebno oni koji pripadaju manjinskim grupama, a kojima su i u ovom trenutku mnoga osnovna prava ugrožena”, naglašava Nardi.

Svakog dana sve bolje

Uživa u svom poslu, iako ne može precizirati svoju ulogu. On je koordinator, asistent, anketar, edukator, novinar, aktivista, prijatelj, kolega, brat, unuk. Najviše motivacije dobija od svoje mentorke Marijane Blečić.

‘ Ona mi je desna ruka, koja nikad nije rekla NE, uvijek je tu da sasluša, pomogne, kritikuje i pohvali – ona mene voli zvati Lepa Lukić, jer sam non stop na tv, ona je toliko divna, da bi svaki čovijek poželio za majku, prijatelja i koleginicu. Energiju crpim iz svog prošlog života. Uvijek kada mi ponestane snage, sjetim se kako mi je bilo prije pet, deset godina. Slušam EX YU rok, čitam, nemam vremena za izlaske, kao nekada. Ipak, imam želju da jednog dana vidim mlade iz RE populacije  kao i iz druge zajednice, da rade zajedno i grade svoj grad/državu. Da ne vidi ko je koje nacije vjere i sl. Nego da budu složni, pomognu jednom drugom i nastave tako da bi njihova djeca rasla u normalnom društvu, da ne bude podijele. Optimista sam i nadam se da će svakog dana biti bolje, da se mladi ne stide što su pripadnici Romske zajednice”, ustvrđuje Ahmetović.

Koliko znate, toliko vrijedite

Sve se može, kad se hoće! Kad imaš jaku želju i strpljenje, može sve da se ostvari. Želim da dokažem da godine nijesu bitne za uspjeh i rad i da nije bitno jesi li Rom ili ne. Romi mogu biti isto kao i svi, dajte priliku da se mladi Romi druže sa vama, upoznaćete jako bogatu kulturu. Koliko znate, toliko i vrijedite.Radite na sebi, nema predaje! Svako ima svoj put zapisan ili ga sami kreirajte! Srećno!”, zaključuje dok bodri u rijetkim pauzama, dašku slobodnog vremena, koordinator, asistent, anketar, edukator, novinar, aktivista, prijatelj, kolega, brat, unuk i vizionar. Jednostavno, Nardi.

foto: privatna arhiva

Share: