Tipično, decembarsko ”bijelo”, zamjenilo je neobično sunčano i ”škurobojno” vrijeme. Odavno je, u modernim otkucajima, bjelinu papira i dobro naoštrenu ”štedlerovu olovku”, zamjenio ekran i engleska digitalna riječ, ”verzija 2003, 2010”. Ipak, bjelina je bjelina, treba je popuniti. Jednako jako, pamtljivo i sadržajno, Nikšićanka, spisateljica Sava Radulović, nalivperom ili kuckanjem na tastaturi, donosi i svjedoči na papiru, monitoru, ali sa onom praiskonskom težnjom – svjedočenje mislećeg Ja i oko Mene”, jer bilješke su to.
” Svakodnevno iz mene izlazi po pjesma i taj eho iz grudi prenosim na papir ne bih li svjedočila svoje postojanje, jer ja živim svoju poeziju, nosim je u sebi i sa sobom gdje god da krenem i tako nas dvije slušamo jedna drugu i preživljavamo”, ističe sagovornica dopisnice, koju uvijek možemo naći na neopipljivim mjestima.
Otvaraju se novi stvaralački putevi
”Ulicom Narodnih heroja, Manastirskom, na jednom izlogu sa kog se vidi cio svijet, na jednoj klupi za koju ne zna niko, a najviše me ima u poeziji’‘, govori Sava a na pitanje dopisnice, koliko je sazrela od prve zbirke poezije ”Pjesmom te ćutim” i romana ”Talik”, ima sledeći odgovor;
” To ne mogu ja reći, to znaju moji čitaoci. Mislim da jesam, samim tim što se stalno otvaraju neki novi stvaralački putevi”, cijeni sagovornica, koja je u svom stvaralačkom opusu, i autorka scenarija za dugometražni film ”Bezdan”.
Priznaje da je za nju, relacije poezija- proza, scenario zapravo sve jedna ista ”kuhinja”
” Ako ste kreativni majstor u kuhinji, onda umijete praviti svakakva jela. Važno je samo iskustvo, mašta i volja’‘, navodi Radulović.
Savini stihovi i naljepše lokacije u Nikšiću
Na početku ovih redaka, pisano je o štampi, a i digitalnom svijetu. Nekako, Savina ”talična” eha, jednako literarno i snažno djeluju kada se spoje u audiovizuelni doživljaj.
” Pa, prilikom zamjene u pivskoj Gimnaziji upoznala sam Ratka Ćetkovića, profesora istorije i geografije, koji je i sjajan recitator. Dopala mu se moja poezija, pa je često znao poslati video zapis sa najljepših lokaciju u Nikšiću uz svoju recitaciju mojih stihova. Što se tiče recitacije ne smijem zaboraviti ni Natašu Lalatović, pjesnikinju, koja je od početka uz mene i govori moju poeziju i prozu.”naglašava Sava,
Prevodilac sopstvenog romana na ruski jezik
Sava je po vokaciji profesor ruskog jezika i književnosti, a vrlo nedavno ostvario joj se san, koji je ”dosanjala” prilikom stvaranja ”Talik”’-a.
” Zahvaljujući pjesniku i piscu, Milutinu Mićoviću, koji ima dugogodišnju saradnju sa ruskom književnicom Anastasijom Černovom i čiji je bio čest gost u Moskvi, ostvarila sam poznanstvo i zanimljivo prijateljstvo. Naime, pjesnik je preporučio moju poeziju Anastasiji i pošto joj se dopala, saznavši da sam nedavno izdala roman „Talik“ čija je radnja inspirisana Rusijom, između ostalog, poželjela je da i njega pročita. Poslala sam joj preveden jedan segment iz romana na ruskom jeziku i odmah mi je predložila da nedjeljno objavljuju po jednu priču na njenom sajtu „Saće“. Kao profesor ruskog jezika, oduševljeno sam pristala, samim tim što ću ja biti i prevodilac svog prvog romana na ruski jezik, što je bila moja ogromna želja čak i dok sam ga pisala”, ustvrđuje sagovornica dopisnice.
”Muzika je poezija koja je naučila da pjeva”
Zanimalo je dopisnicu i šta sagovornica sluša u pauzi, ili pak neprekidnom vezenju stihova i rijetkih čestica rečeničnih?
‘‘ Muzika je poezija koja je naučila da pjeva. Bez nje je nemoguće odživjeti dan. Ona je vjetar u leđa, pokretač, ritam tvog srca što tjera na ples i tvoje brige i sreće, podjednako. Volim slušati svašta, zavisno od momenta u kome se nađem. Pop-rok, duhovnu muziku, zabavnu. Šobića ne izbacam sa svog spisak odmalena, a u zadnje vrijeme stalno su tu Koen, Arsen Dedić, Divna Ljubojević, Frajle, one imaju nekako taj svoj izraz, rok ’80 – ih i naš i strani, tako… zavisi kako ustanem taj dan”, dijeli svoje note Sava.
Svojevremeno je napisala da ne piše, da bi novac ili poštovanje iskala, već zarad Odgovora. Koja su to pitanja Savina?
” Sve što radiš, ako nije začinjeno ljubavlju, malo će rezultata donijeti. Da, jesam. Pisanjem sam dobila većinu odgovora, i stalno sam u potrazi za novim, naravno. To valjda tako ide. Suština je u traganju. U neprestanom istraživanju, sebe i svijeta oko nas. Samo onda kad ne očekujemo ništa, dobijamo sve! Možda da sam imala posao od 8 do 3, nikad ne bih napisala ni jednu jedinu rečenicu. Gospod tačno zna zašto nam nešto daje, a zašto nas uskraćuje za mnoge stvari. Tako da, duša je moja ispunila svoju misiju, drugo je to što egzistencijalni uslovi za život nijesu zadovoljeni i vrlo se teško živi s tim. To je negdje sudbina svih umjetnika, ali mijenjaćemo i to’‘, zaključuje sagovornica, koju uvijek možete primjetiti da krstari Manastirskom, ulicom Narodnih Heroja, sa klupe za koju niko ne zna, izloga što svijetli i poezije što svjedoči.
Recent Comments