Već deceniju je pravim, po receptu i po jasnom sećanju iz usmenog predanja,ali ukus jednostavno nije isti.Nema veze sa porijeklom krtole, dobro nađubrenom šargarepom i crnim lukom srednje veličine, jednostavno isto nije.U čemu se tajna Vojničke čorbe krije?
Pa nije Krtolova, nije Seljačka ili Klin čorba, kako bi je neko možda i nazvao….
“Vojnička”, tako ju je prozvao, kapetan tenkovskih jedinica, nekadašnji pitomac Vojne akademije, nakon onog rata, Infobirovac, građevinac, domaćin, otac i đed….Bio je to nadasve nesvakidašnji lik.Pripovjedač(ne onaj dosadni),uvijek spreman na pokret (u osamdesetim je bez problema putovao vozom do Zagreba, ali bi prije ili nakon toga usput svraćao da vidi rođake u Banjoj Luci)….Razgovoran, nasmijan, u kombinaciji bež varijante ili bijele kafe, kačketa ručno pravljenog u Zagrebu, Beogradu….Sjedjeli bismo u nekadašnjem “Jadranu”, na onom ćošku gdje bi pojeo i po deset kugli sladoleda, a da ne zakašlje, iako je imao staračku astmu…..Ma nije mu mogla ništa, pa ni onda kad je kao petnaestogodišnjak prelazio sa Šestom crnogorskom snjegomornu Sinjavinu u vunenim čarapama….Ili kao već formiran mladić, u novim nakremljenim cokulama, išao na posijelo, čak na Klobuk….Pješke, više od 50 kilometara….Da ne zakašlje….
Volio je “njene oči vrane”, od momenta kada ih je susreo na nikšićkom korzu, do današnjeg dana 2015.godine….Od tada tek ne znam ni ono što sam znala…Što sam zapamtila i pamtila…..Znam da je spremam na ulju kad je post,kuva se onako kao one klasične kojima nije ni nalik, dodaje se pola supene kašike brašna za toplu zapršku….Opet, nije ista….Onakva kakvu je pamtim…Ponekad me miris zavara, ali ukus nije isti…Jer….Prilično je bljutavo već poslednjih šest godina…A čorba k’o čorba…Nit’ Đedova nit’ Vojnička.
foto:dopisnica
Recent Comments