Taj seizmograf duše ima vrlo delikatne talase što prožimaju čeljade na bijeloj podlozi, na pipavim antenama i slobodnim linijama onog koji povlači – liniju, ne crtu. Nikšićanka, Jelena Ivanović, kaligrafkinja, jedna je od rijetkih što se u svakodnevnom životu ”igra sa bojama, slovima, tekstovima, pismima”,a posjeduje rijetku vještinu, čiji su odjeci stigli do Pariza, dok je čak i koronu uspjela da predstavi na iznenađujuće, artistički način.
‘’K za koronu sam napravila iz sopstvene inspiracije nakon mjesec dana u karantinu. To se svidjelo ljudima iz Zavoda za školstvo Crne Gore i Udruženja pedagoga i uzeli su rad za ilustraciju prve stranice. U pitanju je Priručnik za rad nastavnika u uslovima pandemije korona virusa u Crnoj Gori koji je već obišao Evropu zbog dobrih preporuka. A što se tiče himne, nakon jednog intervjua javili su se predstavnici Crne Gore u Francuskoj i zatražili da se ispiše himna za Ambasadu što sam i učinila’’, govori sagovornica dopisnice.
Bajkovito početno slovo
Vraćamo se na djetinjstvo. Imala je, kaže, sklonost ka likovnom izražavanju. Pogotovo prva slova u knjigama i bajkama, oduvijek su joj bila interesantna, a kreirala ih je na svoj način.
‘’Kasnije sam saznala da postoji kaligrafija i krenula dalje da istražujem to polje. Kaligrafija je na neki način pronašla mene. Nijesam se u potpunosti pronalazila ni u jednom vidu umjetnosti, kao u tom. Detalji, različita rješenja za slova i strpljenje koje je potrebno za kaligrafiju su postali dio moje ličnosti. Kaligrafija je igra sa bojama, slovima, tekstovima, pismima. Istražujete dosta različitih formi, čitate, nalazite inspiraciju. Ona kod čovjeka njeguje mir koji je potreban za rad, ali se vremenom to preslikava na sve ostale djelove života’’, cijeni Jelena, sjećajući se svojih prvih koraka, što su krenuli prije pola decenije.
’’Kaligrafijom sam počela da se bavim prije 5 godina aktivnije, ali je za sve to trebalo vježbe i truda. U početku sam htjela sve da probam, ali sam ubrzo došla do saznanja da je postupnost u učenju veoma važna i za taj vid umjetnosti pa sam krenula od nule: od prvih linija, kosih i pravih, krugova, perom i mastilom i ponavljala te pokrete stotinama puta dok se ruka nije oslobodila’’, ističe sagovornica, koja je zaposlena na fakultetu, radi na doktorskoj disertaciji iz oblasti pedagogije, dok početna slova svakodnevno’’pitura’’.
Odnosi sa ljudima su sami za sebe umjetnost
Prema njenim riječima, pedagogija, studiranje, nastava i odnosi sa ljudima su u neku ruku sami za sebe umjetnost, a kaligrafija i ostala interesovanja dolaze u skladu sa tim.
’’S obzirom da sam zaposlena na fakultetu i da imam dosta obaveza oko organizacije nastave u ovom vremenu kada nije dozvoljen uživo kontakt, većina misli da nemam vremena još i za neki hobi. Međutim, organizacija vremena je ključna, ne samo u mom poslu, nego u bilo kom. Tako da, stižem sve svoje profesionalne obaveze, kao i da se posvetim kaligrafiji ili nečemu drugom što me zanima. Postupnost koju sam spoznala iz kaligrafije me je naučila kako svime da upravljam i za sada sam zadovoljna kako sve teče”, navodi sagovornica.
Korona i mali krativni poduhvati
Nije osjetila negativne efekte korona virusa ili zaključavanja.Čim se sve usporilo, kod sagovornice je krenuo mali kreativni poduhvat.
’’Vidim da su se ljudi oko mene promijenili od februara do sada, neki više, a neki manje. Trudim se da odgovorim svm zahtjevima, a rutina prije korone i sada mi se nije značajnije promijenila, sem online nastave. Jedino bih voljela da je nastava uživo radi ljepše komunikacije sa studintima, ali svakako smo se dobro snašli. Što se tiče stvaranja, čim se sve usporilo, kod mene je počeo mali kreativni poduhvat: boravak u prirodi, fotografisanje različitih biljaka, boja, predjela, crtanje, pisanje, pa su tako i nastali neki kaligrafski radovi’’, oslikava sagovornica dopisnice.
Za ovu vrstu umjetnosti ima sve više interesovanja
Dopisnica se raspituje o prošloj izložbi koja je izazvala veliko interesovanje javnosti, a interesuje se i za sledeću.
’’Nekad i ne mogu da vjerujem da je od izložbe prošlo tri i po godine. Od tada se dosta toga promijenilo. Prije svega ja sam dosta napredovala u samom pisanju i radu, pa su i zahtjevi ljudi bili mnogo veći i značajniji. Od tada do danas sam crtala i pisala za dosta ljudi, za njihove poklone, držala radionicu na temu kaligrafije i učila dosta različitih stvari i tehnika’’, ustvrdila je sagovornica dopisnice.
Trenutno ima različitih angažovanja, poput rada na fakultetu, izrada doktorske disertacije, radovi oko kaligrafije, a raduje je, ističe Jelena, što se za ovu vrstu umjetnosti interesuju sve uzrasne grupe.
’’Ovih nedjelja sam imala neke zahtjeve za pisanje imena i slova, ali se nadam da ću uskoro moći da nastavim sa slovima velikog formata koje sam počela u karantinu. Htjela sam da uradim nešto drugačije, jer se kaligrafija uglavnom veže za neke manje formate, pa se nadam da ću to uspjeti ukoliko mi dozvoli vrijeme. Što se tiče interesovanja, raduje me da se interesuju neki mladi ljudi i djeca, ali i neki nastavnici likovne kulture da uvedu makar nekoliko časova u školama koji će ih upoznati sa kaligrafijom odnosno krasnopisom. Upravo sam tu radionicu održala sa djecom školskog uzrasta. Ali se nadam da će u budućnosti biti više zainteresovanih i da ću moći i ja nešto da uradim po tom pitanju promocije pisanja u našoj državi’’, zaključuje sagovornica dopisnice, koja nastavlja da povlači linije, a za podvlačenje crte, još je rano da se govori, jer Jelenina linija, posve je drugačija.
foto:privatna arhiva
