Lijep govor, poput je bontona. Ide ispred ličnosti, a lijepo izražavanje nema samo kozmetičku podlogu, već i onu funkcionalnu. Cjelokupno bogastvo žive riječi, sa snažnim iskustvenim parametrima gradi knjigu života i odgovara hroničnim izazovima.
Prilično se živi u vizuelnom vremenu, pa je jedan od tih hroničnih izazova ”klik”, bez glasa, a kamoli nečeg složenijeg. O složenijim stvarima,poremećajima, osnovnim postamentima kada neartikulisano prelazi u artikulisano, izazovima kojih je brojno više svakog časa, svjedoči mr Ana Kovač, doktorand logopedije.
”Na početku bih voljela da istaknem da se logopedi bave prevencijom, detekcijom, dijagnostikovanjem, tretmanom i naučnim istraživanjem poremećaja komunikacije pod kojom se podrazumijevaju svi procesi i funkcije koje se odnose na razumijevanje i produkciju govornog i pisanog jezika, kao i neverbalne aspekte komunikacije. Dakle to je zaista širok dijapazon poremećaja. S obzirom na činjenicu da u Crnoj Gori do sada nisu rađena istraživanja o zastupljenosti različitih vrsta poremećaja komunikacije, teško je dati precizan odgovor o učestalosti, ali ono što sam primjetila u svakodnevnom radu, jeste da su kod djece predškolskog uzrasta najčešći poremećaji artikulacije, razvojni jezički poremećaji i mucanje, dok su kod djece školskog uzrasta, pored pomenutih poremećaja u većoj mjeri zastupljeni su i poremećaji školskih vještina (disleksija, disgrafija…). U nešto manjem procentu javljaju se i različite vrste drugih smetnji u razvoju, poput oštećenja sluha, intelektualne ometenosti, autizma, cerebralne paralize”, ističe sagovornica dopisnice.
‘‘Svaki pacijent zasebna je ličnost”
U jednoj kliničkoj disciplini kakva je logopedija, teorija i praksa su tako isprepletane, da ne mogu jedna bez druge. Na fakultetu su, naglašava Ana, imali i veliki broj praktičnih vježbi gdje su mogli uživo vidjeti ono što su teorijski izučavali.
” Prvo morate imati temeljno znanje, a rad u praksi, odnosno direktan kontakt sa pacijentima je neophodan da biste u potpunosti razumjeli neki poremećaj. Svaki pacijent je zasebna ličnost i zahtjeva individualan pristup. Izneneđenja uvijek ima i morate stalno dopunjavati svoje znanje, pratiti najnovija naučna istraživanja, dodatno se edukovati”, ustvrđuje sagovornica.
Sistematski pregledi kod logopeda od najranijeg uzrasta
Dopisnicu je interesovalo kada s najranije može primjetiti da dijete ima problema sa govorom ili uopšte u razvoju istog.
”Govorno-jezički razvoj prati se od samog rođenja. Na početku se prati plač djeteta, reakcija na šumove i zvuke, gutanje, sisanje, pokreti govornih organa, potom razvoj gukanja, brbljanja, pojava prve riječi, rečenice, usložnjavanje govorno-jezičkih struktura… Ono što bi bilo neophodno jesu sistematski pregledi logopeda upravo od tog najranijeg uzrasta. Tako bi se na vrijeme reagovalo u slučaju da se primjeti neko odstupanje od razvojnih normi. Nažalost, još uvijek ih nemamo u Crnoj Gori, ali se iskreno nadam da će se i to u skorijem vremenu promijeniti”,cijeni sagovornica.
Kod 40 odsto djece sa autizmom, ne razvije se verbalna komunikacija
I danas, kao i ranije, poremećaji autističnog spektra, predstavljaju nepoznanicu, zbog svoje složenosti. Na našem području, navodi Ana, nema preciznih podataka o učestalosti autizma, a ono što je primjećeno, jeste činjenica da se ovi poremećaji javljaju češće kod dječaka.
‘‘Poremećaj autističnog spektra je vrlo složeni neurorazvojni poremećaj koji karakterišu smetnje u socijalnoj interakciji i komunikaciji, kao i ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja. Kod velikog procenta ove djece prisutna je intelektualna ometenost. Na našem području nema preciznih podataka o učestalosti autizma. Smatra se da u Americi približno 1 od 54 djece ima ovaj poremećaj, a češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica. S obzirom da je poremećaj komunikacije jedan od glavnih karakteristika autizma, logoped je jedan od stručnjaka koji učestvuje u dijagnostikovanju i tretmanu ovog poremećaja. Razvoj govora kod djece sa autizmom najčešće je u korelaciji sa stepenom njihovog intelektualnog funkcionisanja, pa se smatra da su sposobnosti razumijevanja i produkcije govora razvijenije ukoliko je stepen intelektualnog funkcionisanja veći. Karakteriše ih nedostatak uživanja u komunikaciji, nerazumijevanje činjenice da govor služi za prenošenje poruka drugima, negovorenje o svojim osjećanjima i mislima, nerazumijevanje poruka iskazanih gestom, mimikom, kao i odsustvo gesta i mimike u prenošenju informacija, bukvalno i konkretno shvatanje riječi, eholalije (neadekvatno ponavljanje riječi, fraza ili rečenica koje su prethodno izgovorene)… Procjenjuje se da se kod čak oko 40% djece sa autizmom ne razvije verbalna komunikacija”, objašnjava sagovornica.
Potrebno uključivanje roditelja i porodice u stimulaciju
Kada je u pitanju tretman autizma jako je važna rana dijagnostika i rana intervencija. U tretmanu autizma učestvuju stručnjaci različitih profila.
”Logoped radi na stimulaciji razvoja svih nivoa neverbalne i verbalne komunikacije. Prvo se dijete mora pridobiti za saradnju, potom se mora raditi na uspostavljanju kontakta pogledom, razvoju zajedničke pažnje, razumijevanju, dobijanju pokaznog gesta, progovaranju, a potom, ukoliko je moguće, i na usložnjavanju svih nivoa jezika. Program rada se mora prilagoditi svakom djetetu, jer je svako dijete različito. Nažalost, autizam je hronično stanje i naš glavni zadatak je da poboljšamo funkcionalnost djeteta. Dobra saradnja i uključivanje roditelja i porodice u stimulaciju je neophodna da bi se došlo do napretka”, iskustveno će Ana.
Šta savjetujete roditeljima, a šta djeci?
”Glavni savjet je da za logopedski pregled nikada nije suviše rano! Roditelji treba da se jave čim imaju bilo kakvu nedoumicu vezanu za govorno-jezički razvoj djeteta. Naravno važno je i da obrate pažnju da se jave kvalifikovanom stručnjaku, odnosno diplomiranom logopedu. Djeci koja primjećuju da nešto nije u redu sa njihovim govorom, čitanjem, pisanjem, bih poručila da postoji osoba koja im može pomoći, a to je logoped”, zaključuje logoped, čija je uloga vrlo značajna u ranom razvoju djeteta, kasnije odraslih ljudi, jer riječ i izražavanje nikada nijesu potcijenjene kategorije, bez obzira na trenutno preimućstvo vizuelne, apatične, šarene laže.
foto: privatna arhiva
Recent Comments